Joga traži samo jednu stvar: da vježbanju pristupite iznutra, njegujući odnos sa samim sobom i istražujući vlastite osjećaje.

It’s nice to be strong and flexible, but it’s more important to try, with practice, to see yourself more clearly. piše:BY KAITLIN QUISTGAARD (izvor mindful.org)

Osluškivanje iznutra

Fizička praksa joge može biti fantastično mjesto da počnete upoznavati sebe, da postanete dovoljno intimni sami sa sobom da se možete zapitati: Što mi je potrebno da se osjećam fizički i mentalno uravnoteženo i zadovoljno? I kakva mi praksa može pomoći da do toga dođem?

Joga kao praksa svjesnosti niti slavi niti obeshrabruje snažnu fizičku praksu. Traži samo jednu stvar: da vježbanju pristupite iznutra, njegujući odnos sa samim sobom i istražujući vlastite osjećaje, misli i odnose s asanama, umjesto da težite ispunjavanju očekivanja o tome kako bi joga trebala izgledati, kako se morate osjećati ili što joga može učiniti za vas.

Koje promjene možete učiniti kako biste lakše držali asanu? Možete li odabrati veću lakoću za sebe, čak i kada to znači odustati od dublje verzije pozicije?

Možda je najvrjednija (i najslađa) stvar na koju se podsjetim na satu svakog utorka nešto što svi možemo isprobati, vježbamo li jogu ili ne: odvojiti trenutak na početku vježbe ili novog dana i pozdraviti sebe s dobrotom i nježnošću, kao što biste voljeli dragog prijatelja. To možete učiniti na prostirci prije nego što pomaknete mišić, ili na jastuku za meditaciju prije prvog pokušaja fokusiranja uma, ili u krevetu prije početka dana. Mogli biste potrošiti minutu ili dvije cijeneći sebe što ste stigli do prostirke ili jastuka, ili zbog svoje spremnosti da prihvatite izazove dana. Zatim odvojite vrijeme da primijetite kako se osjećate u ovom trenutku – energični, iscrpljeni, smireni, uznemireni, jaki, gladni ili nešto treće.

Ako iskreno slušate sebe, možda ćete otkriti da ste danas zapravo preumorni za više od nekoliko nježnih poza. Ili da apsolutno morate zapisati briljantnu ideju prije nego što možete pustiti svoje misli i meditirati. Ili da vas vaši planovi za dan opterećuju i morate napraviti promjene.

Prečesto, kratak trenutak kao što je ovaj, jedino je vrijeme u danu kada zastanete i dopustite da “vi” utječete na tijek događaja, umjesto da zahtijevate da ustanete kada alarm kaže da biste trebali, sjednete i radite jer morate , ili se zaokupite brigom o tuđim potrebama ne obazirući se na svoje. Kad odvojite ovo vrijeme za razmišljanje i pokazivanje brige za vlastitu dobrobit, možete otkriti da ljutnja ili suze naviru zbog nekog problema kojim se niste pozabavili. I to se može nježno i ljubazno primiti u iskustvo trenutka.

Ova bliskost sa samim sobom korijen je suosjećanja, prema sebi i drugima. Nevjerojatno, lako ga je otkriti i osnažiti jednostavnim provođenjem nekoliko trenutaka istražujući kako se osjećate i zatim djelovanjem na način koji poštuje te osjećaje.

Tu istu intimnost možete njegovati dok se krećete kroz asane. To kretanje zahtijeva koncentraciju i predanost slušanju same sebe, osobito ako vježbate u grupi. Za početak, prebacite svoju namjeru sa ovladavanja formom asane na osjećaj koji je prati. Kakvo je vaše iskustvo ulaska u taj osjećaj, boravka u njemu i izlaska iz njega?

Privremeno odbacite ideju da postoji “pravi način” za svaku asana, odbacite težnju da budete bolji. Umjesto toga, promatrajte sebe sa znatiželjom, iskrenošću i istinskom senzibilnošću: kako se vaše tijelo osjeća u asani u ovom trenutku? Koje promjene možete učiniti kako biste lakše držali poziciju? Možete li odabrati veću lakoću za sebe, čak i kada to znači odustati od dublje verzije asane?

BY KAITLIN QUISTGAARD (izvor mindful.org)