Kada vježbate svjesno, joga doista postaje dirljiva meditacija, trenutak u kojem postajete intimni sa sobom i najsitnijim detaljima svog iskustva.

It’s nice to be strong and flexible, but it’s more important to try, with practice, to see yourself more clearly. piše:BY KAITLIN QUISTGAARD (izvor mindful.org)

Mit o naporu

Život vam ponekad postavi izazov koji ne možete riješiti tako da sebe učinite jačim ili sposobnijim. Ponekad granice pred vama nisu izmišljene, već zastrašujuće stvarne, a pokušaj da ih prijeđete samo rezultira ozljedom. Osim toga, kada stvari postanu zaista teške – kada vam se tijelo razboli, ljubavnik vas izda, izgubite posao – treba vam nešto snažnije od snage volje i trbušnih mišića.

“Naša kultura održava taj mit da ako ‘radiš sve kako treba’, samo postaješ jači, zdraviji, napredniji, bogatiji, itd., ali nitko nema takav život,” kaže Amsterdam, osnivač InnerYoge, . “Moramo priznati prirodu stvarnosti, a to je da je svaki život pun izazova i promjena.”

Kada se suočite s izazovom, pomaže imati smiren, stabilan um koji ne bježi od istine o turobnoj situaciji, već se može usredotočiti na njezino razumijevanje. Moglo bi vam pomoći ako budete jaki, ali i dovoljno mekani da pustite bol, ljutnju i tugu bez bezumnog reagiranja na njih. Dobro bi vam poslužila sposobnost koncentracije, unatoč emocionalnim smetnjama, i inteligentnog djelovanja u krizi.

Ovo su, naravno, vještine kojima nas joga može naučiti – ako nismo previše zauzeti snalaženjem sklekova kako bismo vježbali svjesno. Kao što Kaivalya kaže: “Stvarno nije važno možete li izvesti pozu, važno je doživjeti stanje cjelovitosti koje vam omogućuje da postanete savršeno OK sa svime što vam se događa u životu.”

Poneseni iskustvom

Najlakše je započeti jogu kao praksu podizanja svijesti na satu koji naglašava samoistraživanje umjesto postignuća – kao na satu utorkom koji pohađam. Pitala sam Patriciu Sullivan, našu učiteljicu, o njezinim namjerama za razred. “Ne želim prenijeti znanje”, kaže ona, “nego evocirati iskustvo svijesti i unutar tijela i srca/uma.”

Čini mi se radikalnim da učitelj nije zainteresiran za prenošenje znanja – nije li to ono što obično smatramo ulogom učitelja? Pa ipak, njezine riječi odražavaju srž njezina predavanja: dok nudi upute za asanu i dijeli svoje golemo znanje o fizičkoj praksi, ona inzistira na tome da dopustimo da naša individualna iskustva (i različite potrebe naših tijela) imaju prednost nad njezinim uputama. Ugledajući se na nju, shvatila sam da vježbanje sa svjesnošću često znači odbacivanje moje ukorijenjene želje da naučim kako raditi stvari bolje, u nastojanju da sebe vidim jasnije.

U mojim bilješkama sa predavanja koje sam pohađala 2005. kod B.K.S. Iyengar (1918.-2014.), utemeljitelj Iyengar joge i jedan od vodećih indijskih učitelja joge, pronašla sam snažnu poruku:

“Nemojte se zanijeti tuđim riječima. Neka vas ponesu vlastita iskustva”, savjetovao je. “Ne radim asanu iz neke svrhe, kao što je fizička i mentaln sprema, radim asanu da vidim sebe.” B.K.S. Iyengar

Joga je puno radosnija kada pokušavam učiniti isto. Kada vježbate svjesno, joga doista postaje dirljiva meditacija, trenutak u kojem postajete intimni sa sobom i najsitnijim detaljima svog iskustva. Konačna korist, naravno, nije samo veća svijest o određenom trenutku, već slatko prepoznavanje tko ste koje se proteže daleko izvan trenutnog razumijevanja sebe.

BY KAITLIN QUISTGAARD (izvor mindful.org)