Audio Meditacija: “Misli poput neba” i tekst “Umjetnost puštanja” .

UMJETNOST PUŠTANJA

Je li moguće da mnoge poteškoće u našim životima dolaze iz naše nemogućnosti – ili naše nesposobnosti – da pustimo? Bez obzira bili mi toga svjesni ili ne, naši umovi neprestano lutaju i fokusiraju se na ono što želimo dobiti ili/ i na ono što želimo izbjeći. Puno je želja i potreba, a vrlo malo predaha. Ponovno ponavljamo prošlost – traume i pobjede, iritacije i zadovoljstva – i tako projiciramo budućnost. Iako nas uobičajeni način funkcioniranja iscrpljuje, kao da ne shvaćamo da to ne mora biti baš tako. I to je istina, sloboda nam je nadohvat ruke: prisutna je upravo ovdje, upravo sada. Ovu slobodu možemo otkriti kroz prakse meditacije koje nas usmjeravaju na ovdje i sada, daju nam prostora da prepoznamo svoje uobičajeno prijanjanje i pomažu nam da uvježbamo i svladamo umjetnost otpuštanja.

Prema Buddhinim učenjima, prijanjanje vodi u patnju, dok otpuštanje vodi u slobodu. Buda je mnogo govorio o patnji u smislu njene prirode, uzroka i lijekova . I premda ju svako živo biće želi izbjeći, borba ili odbacivanje patnje obično stvara još više patnje. Neki bolovi i nelagoda mogu se ublažiti, ali ne svi. Razlučivanje, ispravno gledanje i prisutnost omogućuju nam da odredimo što možemo izbjeći, a što ne. Razumijevanje ovoga pošteđuje nas mnogo muke jer kada prihvatimo stvari i situacije od kojih ne možemo pobjeći, prestajemo se boriti; kada prihvatimo bol i nelagodu—emocionalnu, fizičku, duhovnu—koje se ne mogu izbjeći, proaktivno, um može biti spokojan. Ovo je otpuštanje.

Buddha je učio da patnja nastaje kao rezultat spajanja uzroka, okolnosti i uvjeta na određeni način. Nakon što se jednom polože temelji, određeni rezultati su neizbježni. Posadite sjeme kruške, pod pravim okolnostima i uvjetima, jednog će dana postati drvo i roditi kruške. Ne smokve. Ova istina, zakon uzroka i posljedice, također znači da možemo posaditi sjeme buduće sreće.

Naravno, svatko se želi osloboditi boli i patnje, ali otpuštanje njihovog temeljnog uzroka – privrženosti – druga je priča. Zašto bismo se htjeli osloboditi vezanosti za ugodne stvari? Općenito govoreći, želja za ugodnim stvarima temelji se ili na sjećanju na nešto slično u čemu smo uživali i želimo to ponovno doživjeti ili na projekciji zadovoljstva za koje mislimo da će nam određena stvar ili situacija donijeti. To je naše uobičajeno funkcioniranje i teško nam je prepoznati i distancirati se od uobičajenih reakcija prianjanja i odbijanja. Kada slijedimo te tendencije, negdje smo u prošlosti, sanjarenju ili u budućnosti. Tada smo smo bilo gdje osim u sadašnjem trenutku.

Može li meditacija pomoći u otpuštanju ? Naravno da može, i hoće. Svaki put kada odlučimo ne slijediti i razraditi misao ili emociju dok meditiramo, svaki put kada odlučimo ostati u punini i slobodi sadašnjosti, učimo otpustiti. Meditacija nas uči da je otpuštanje moguće, i ne samo da je moguće, ono predstavlja veliko olakšanje. Puštanje na jastuku dok meditiramo moćna je praksa. Što je s otpuštanjem kada se suočite s potencijalno bolnim ili štetnim situacijama u stvarnom životu? Naravno, ako postoji mogućnost fizičke ozljede, dajemo sve od sebe da to izbjegnemo. Ali ako je agresija verbalna ili emocionalna, sama naša spremnost da budemo povrijeđeni igra veliku ulogu, čak i ako to ne shvaćamo, možda pomažemo našim agresorima da stvari budu još gore. Ako odlučimo ne dopustiti drugima da nas povrijede, ako im ne damo taj prostor, to im oduzima velik dio moći. I ovo je otpuštanje: otpuštanje reakcija i osjećaja koji pojačavaju našu nelagodu.

Drugi izbor koji imamo tiče se naših očekivanja. Kada odlučimo odbaciti određena očekivanja—kao što je ideal savršenog života—i prihvatimo da su tugovanje, gubitak i razočarenje prirodni dio svakog postojanja—puno je lakše prihvatiti neizbježne životne izazove i poteškoće . Život je niz uspona i padova; potpuno prihvaćanje ovoga je vrlo moćna praksa za smanjenje patnje. Prihvaćanje istine nije pasivno ili slabo – to je aktivno nastojanje za napretkom. Potreban je napor da jednostavno budete iskreni, da prihvatite i krenete dalje. Promjena očekivanja ključna je komponenta prakse otpuštanja.

Praktično govoreći, kako ćemo to učiniti? Mogli bismo početi identificiranjem jaza između onoga što želimo i onoga što se zapravo događa. To zahtijeva spremnost da se skrivena očekivanja i želje iznesu na vidjelo . Kada formlano meditiramo, koji god oblik prakse odabrali, dajemo si prostora da prepoznamo što se odvija u toku uma bez hvatanja ili osuđivanja, i vraćamo se praksi: jednostavnom promatranju daha . Ovako vježbamo otpuštanje i to je ono što nas priprema za igru svakodnevnog života.

Na temelju usmenih učenja koje je dao Trungram Gyalwa

Izvor.mindworks.org