Pred nama je vrijeme darivanja, ali zapitaj se koji je tvoj dar sebi? Stephen Cope nas poziva da razmislimo o ovom pitanju:  Imam li jasan osjećaj svoje svrhe u životu?

Dar: živjeti život pun svrhe i smisla! 

Ovih dana postavljam ovo pitanje svim svojim prijateljima. Pretpostavljam da sam zaokupljen ovim pitanjem jer prolazim kroz fazu srednjih godina — pitanja o vlastitom životu. Pitanje postavljam na različite načine. “Što veliko namjeravaš učiniti?” , Ili: “Je li tvoj život vođen nekom namjerom – nekim dubokim smislom i svrhom?” I onda, naravno, vrlo važno dodatno pitanje: “Misliš li da je ta svrha ispunjena?” Iznenadili biste se odgovorima koje sam dobio. Mnogima od nas, čini se, nije jasno što namjeravamo učiniti. Ili smo čak potpuno zbunjeni. U redu, priznajem, opsjednut sam traženjem odgovora na ovo pitanje. Možda je to zato što trenutno vodim nešto što se zove  Kripalu  Institute for Extraordinary Living  (IEL). Mislim si, stvarno: ako ću voditi institut s takvim imenom, možda bih trebao živjeti neobičan život. Što ako ljudi saznaju da je moj život običan poput sendviča s maslacem od kikirikija? Zato idemo pogledati malo dublje? Što je zapravo neobičan život? I po čemu se razlikuje od običnog? Nakon što sam nekoliko godina pomno razmatrao ova pitanja sa svojim kolegama ovdje na IEL-u, zbunjeniji sam nego ikada. 

Bio sam zapanjen običnošću većine takozvanih izvanrednih života koje smo proučavali. I što bliže promatramo “obične živote”, pa, oni izgledaju neobičniji. Teško je biti ljudsko biće — i impresioniran sam hrabrošću koju vidim u svakom životu s kojim se susrećem. 

Indirina mreža

Ipak i dalje ustrajem na istraživanju: Što je izvanredni život? Pun život? Mislim da nam tradicija Yoge može pomoći da shvatimo te mogućnosti. Postoji jedan dio yogijske nauke koji mi je od velike pomoći. Yogiji su vjerovali da se svako ljudsko biće rađa s posebnim darom. Ovaj je dar, za svakoga od nas, vrata u ispunjen život. To je ulaz na naš vlastiti put, naš poziv, — našu dužnost. Yogiji su ovaj poziv nazivali našom dharmom. Cijeli se život doživljava kao prilika da se ostvari i živi ovaj jedinstveni poziv — ova jedinstvena dharma. Rani yogiji imali su lijep način razmišljanja o važnosti dara. Za te yogije, cijeli je svijet bio viđen kao golema mreža isprepletena u prostoru i vremenu – slično našem pojmu kvantnog polja. Ovo se zvalo Indrina mreža, a na raskrižju svake niti osnove i niti ove mreže nalazi se dragulj koji predstavlja pojedinačnu ljudsku dušu. I dužnost je te duše — sveti poziv — da drži na okupu svoj određeni dio mreže tako što će biti svoje vlastito jedinstveno ja poput dragulja. Na taj se način cijeli svemir drži zajedno kao jedno veliko isprepleteno polje, ali samo ako svatko od nas igra svoju posebnu ulogu, provodi svoju jedinstvenu dharmu. Sviđa mi se ova slika. Odaje počast daru svake pojedinačne duše i povezuje ga s procvatom cjeline. I naglašava ideju koja je prisutna u Jungovskoj arhetipskoj psihologiji – ideju da ne samo da svatko od nas ima dar, već da svatko od nas ima duboku odgovornost prema tom daru. Naš je zadatak, kaže velika jungovska psihologinja Carol Pearson, preuzeti vlasništvo nad svojim darom i vjerovati da je njegova potpuna realizacija upravo ono što svijet najviše treba od nas. Kroz naše interakcije s ovim inspirativnim ljudima, otkrili smo nekoliko vrlo zanimljivih — i često kontraintuitivnih — istina o daru:

Dar zahtijeva praksu.  

Ovo zvuči čudno. Čini se kao da bi dar trebao biti besplatan, da bismo možda trebali izaći iz utrobe briljantno svirajući violinu. Ali nažalost, ne. Dar je samo mogućnost, sjeme. Da bi se ispunio, potrebna je ljubav, njegovanje te sustavan i namjeran razvoj. Da bi se ispunio, možda će biti potrebno da na njega potrošimo velike količine vremena. A to predano vrijeme i energija zahtijevat će vjeru. Naš rad s talentiranim glazbenicima dovodi do ovog: Dva desetljeća istraživanja takozvane “veličine” pokazuju da najveći glazbenici nisu oni s najviše sposobnosti – ona talentirana djeca koja su zapravo svirala violinu sa 6 godina i obučavala koncerti za začuđene prijatelje svojih roditelja — ali oni koji su vježbali promišljeno, vješto i uporno tijekom dugih vremenskih razdoblja. Evo drugog načina da to kažemo: jednom kad naslutite svoj dar, vaša je odgovornost pomoći stvoriti uvjete pod kojima on može cvjetati. 

Dar je besplatan. Ali njegovo ispunjenje naša je odgovornost.

Dar je često povezan s povredom.  

Začudo, primijetili smo da se čini da je naša najveća snaga (i najveća mogućnost) rutinski uparena s našim najvećim ograničenjem — čak i našom najvećom ranom i povredom. Rađaju se zajedno, kao blizanci. To znači da mnogi od nas moraju otkriti svoj dar u samom srcu naše patnje, naše poteškoće, naše borbe. Istočne kontemplativne tradicije imaju poetičan način da to kažu: Naš dar je poput lotosa koji je rođen iz blata.

Puni procvat dara obično je uparen sa žrtvom. 

Za većinu nas potpuni odabir dara značit će odricanje od nečeg drugog. Možda čak i odricanje od nečega što se čini vrlo važnim – možda čak i od nečega što je naizgled dobro u našim životima. Da bismo bili dovedeni do zrelosti, moramo se odlučiti ne samo za dar, već i protiv drugih stvari – i ne samo “loših” drugih stvari, već i “dobrih” drugih stvari. Korisno je podsjetiti se da riječ “odluka” dolazi od latinske riječi “decidere”, što znači odrezati. Potpuna predanost daru može od nas zahtijevati da presječemo druge putove – da svoju energiju i strast usredotočimo na jednosmjeran način, na svoju put Dharme (ispunjenja svog dara).

Dharma, naš put,  vrlo često zahtijeva od nas da idemo na bilo koji način – i otkrivamo da nam polovične mjere neće pomoći kada dođe do punog ispunenjena našeg dara. Dovoljna je samo puna žrtva naše energije i vremena. Poput starih yogija, naši životi postaju žrtva našim darovima. I ti su darovi ponuđeni svijetu.  A što je s ravnotežom, kažete? Ne bismo li trebali nastojati živjeti uravnoteženijim životom? Moja izloženost tolikim pojedincima koji strastveno žive svoje dharme natjerala me da pogledam ispod površine konvencionalne mudrosti o takozvanoj ravnoteži. Zapravo, uvidio sam da gorljivost uključena u život strastvenog života stvara potpuno novu jednadžbu oko ravnoteže. Pitajte bilo koga tko autentično i potpuno živi svoju dharmu, i on će opisati uzvišeno ushićenje koje dolazi iz takvog potpunog življenja. Ali — pitat će se neki od vas — ne može li predanost daru, dakle, postati sebična i samoživa? Naša istraživanja na IEL-u otkrivaju upravo suprotno. Ispostavilo se da je za svakoga od nas dar vlastiti jedinstveni ulaz u vezu s cjelinom. Potpuna provedba naše dharme poput dragulja uistinu nas povezuje s cijelom Indrinom mrežom – sa srcima i umovima svih bića, s cijelim kvantnim poljem uma i materije. Doista, pokazalo se da se s Univerzalnim možemo povezati samo kroz Posebno — s cjelinom se možemo povezati samo kroz precizne okolnosti naših pojedinačnih života.

Vraćam se na svoj prijašnji upit: Koji je tvoj dar?

Mislite li — ili se bojite — da ga možda nemate? Da ste nekako izostavljeni iz Indrine mreže? Da možda nemate zvanje poput dragulja ili nešto što bi iole nalikovalo pozivu koji je motivirao  neka poznate darovite ljude? Moj izazov vama je, dakle, da pogledate dublje. Shvatite ovaj jedan dragocjeni život ozbiljno. U našem radu u IEL-u nikada nismo susreli nijednu osobu koja ga nije bila u mogućnosti pronaći – često je dar bio upravo pred nosom  – pronalaskom donio je snagu u život. I nakon tog otkrića i dara samome sebi, moguće je pronaći način istinskog življenja.

Izvor: Stephen Cope ~