U ovom tekstu odgovaramo na pitanje na koje načine prakticirati mindfulness pristup u praksi asana i yoge.

Koji je najbolji pristup praksi?

Najbolji pristup svjesnoj jogi je sustavan, s jasno definiranim ponovljivim koracima. Umjesto samo “svjesnog vježbanja”, što općenito znači obraćanje pažnje na dah i na detalje o poravnanju tijekom cijele prakse, Boccio (1993.) predlaže primjenu Buddhinih učenja o četiri uporišta svjesnosti tijekom cijele prakse.

Ove detaljne upute mogu se primijeniti u bilo kojoj asanii, a radeći to sustavno, možemo prepoznati određene obrasce našeg ponašanja i napraviti pozitivne promjene. Primjerice, možemo prepoznati žudnju da asana bude savršeno izvedena ili jasno osvjestiti averziju prema određenim asanama i njihovo izbjegavanje na prostirci.

Vježbanje na ovaj način enormno obogaćuje unutarnji rad i odvodi ga daleko iznad fizičkih dobrobiti koje prirodno dolaze s istezanjem i jačanjem. (Kabat-Zinn, 2005.)

Skeniranje tijela

Kada kroz našu praksu asana koristimo mindful pristup možemo to činiti na način da skeniramo tijelo. Skeniranje tijela je promatranje tijela na više ili manje suptilne načine. Možemo primjetiti kako se naša perspektiva prema tijelu, mislima i cijelom osjećaju sebe može promijeniti kada promijenimo asanu i kada ostanemo u njoj neko vrijeme, posvećujući punu pažnju kroz skeniranje iz trenutka u trenutak.

Glavna svrha mindful pristupa jogi je da budemo znatiželjni i otvoreni za ono što primjećujemo, da to činimo, bez prosuđivanja ili vezivanja – istražujući svoje tjelesne senzacije što je moguće potpunije, a zatim namjerno otpuštajući fokus pozornosti prije prelaska na sljedeće područje za istraživanje. Ne zaboravljamo biti znatiželjni,  kada um odluta, primijetimo to sa zanimanjem bez osuđivanja i vratimo svoj um na dah i tijelo.

Primjena četiri uporišta svjesnosti

Kada primijenimo Buddhina četiri uporišta svjesnosti na svoju praksu asana, ona postaje potpuno integrirana praksa svjesnosti. Bilo koji dan možemo odlučiti posvetiti svoju praksu jednom od četiri uporišta/temelja svjesnosti ili raditi na njima uzastopno.

1. Svjesnost tijela

Ovo je svijest o tijelu kao tijelu; podsjetnik da je tijelo zapravo skup mnogih dijelova. Koža, kosti, zubi, nokti, srce, pluća i svi ostali dijelovi; svaki je zapravo malo “tijelo” smješteno unutar većeg entiteta koji nazivamo “tijelo”. Na ovaj način vježbamo se promatrati dio po dio tijela, umjesto da pokušavamo promatrati cijelo tijelo odjednom, čineći svjesnost mnogo pristupačnijom. Kada promatramo tijelo svjesno primjećujući da je sastavljeno od mnogo dijelova, to nam pomaže da vidimo tijelo kao tijelo, a ne kao “moje” tijelo ili kao “sebe”. To je jednostavno fizički oblik kao i svi drugi fizički oblici. Budući da to nije “ja”, tijelo se također može nazvati “nesebičnim”. Ovo prvo uporište svjesnosti pomaže nam prepoznati da je tijelo nepostojano, podložno ozljedama, bolestima i smrti, te stoga nije izvor trajne sreće. Prema Buddhinim riječima, ono nas uči da “upoznamo tijelo kakvo stvarno jest”.

2. Svjesnost osjećaja

Pomnost ili svjesnost na osjećaje odnosi se na tjelesne osjete/senzacije i na emocije. Slično kao i tijelo, osjećaji se također mogu razdijeliti i podijeliti. Kroz promatranje drugog uporišta svjesnosti Buddha nam govori da kontempliramo “osjećaj u osjećajima”.  Bilo da su oni ugodni, neugodni ili neutralni, naučimo promatrati i u potpunosti priznati svoje osjećaje, te prihvatiti da oni na kraju uvijek nestanu. Na ovaj način učimo jednostavno promatrati osjećaje dok se pojavljuju, ne prosuđujemo ih , niti se s njima identificiramo. Oni ne definiraju tko smo, oni su samo osjećaji.  Gledajući osjećaj kao emociju ili senzaciju, a ne kao “moj” osjećaj, dolazimo do spoznaje da su osjećaji nesebični i prolazni. Na taj način, Buddha kaže da prepoznajemo istinu o osjećajima. Drugim riječima, mi “znamo osjećaje onakvima kakvi stvarno jesu”.

3. Svjesnost uma

Pomnost uma ne odnosi se na um koji razmišlja, već je više poput svijesti ili svjesnosti. Opet, govorimo o umu kao da je jedan objekt, ali to je zapravo niz posebnih instanci “uma u umu”. Ovo uporište pomnosti uči nas da svijest nastaje iz trenutka u trenutak, na temelju informacija koje nam dolaze iz osjetila, kao i iz unutarnjih mentalnih stanja. Um sam za sebe ne može postojati, postoje samo određena stanja uma koja se javljaju ovisno o unutarnjim ili vanjskim uvjetima. Kada pažljivo pratimo način na koji se svaka misao javlja, a zatim nestaje, stječemo određeno razumijevanje da mi nismo naše misli. Naučimo ne vezati svoj identitet za svoje misli i upoznajemo “um kakav on uistinu jest”.

4. Svjesnost Dharme

Riječ “dharma” još je jedna sanskrtska riječ koju je jednako teško definirati kao i riječ “joga”. Može se jednostavno opisati kao “prirodni zakon” ili “kako stvari stoje”.Ovo uporište svjesnosti, ponekad se naziva “svjesnost mentalnih objekata”. Ovim učenjem učimo da sve oko nas postoji za nas kao mentalni objekt; manifestacije stvarnosti. Oni su to što jesu jer ih po tome prepoznajemo. Svjesnost Dharme je prakticiranje svijesti o međusobnom postojanju svih stvari i svijesti da su one privremene, bez vlastite suštine i uvjetovane svim ostalim.

Mindful pristup na prostirci

Na svojoj prostirci i na satovima sa mindful pristupom yoge nakon što dobijemo upute o tome kako da uđemo u asanu, učitelj nas podsjeti da njegujemo svjesnost postavljajući pitanja, kao što su: Kakav ti je dah? Dišeš li plitko ili duboko? Je li tvoj dah brz ili spor? Gdje u svom tvom tijelu primjećuješ osjećaj; emociju ili senzaciju? Jesli li pristuna ili se pitaš kada će već jednom ova asana završiti? Ostaješ li prisutna u svom tijelu ili se uspoređuješ s nekim kraj tebe? Na ovaj način učitelj nas podsjeća da se vratimo u sadašnji trenutak i da promatramo istinu o onome što se događa u tom trenutku. Kroz praksu svjesne joge, na prostirci počinjemo primjećivati obrazac, imenujemo ga i istražujemo prakticirajući sva četiri uporišta svjesnosti.

U slijedećem postu istražujemo pet prepoznatih i dokazanih dobrobiti prakticiranja mindful pristupa yogi.