Jesam li vjerna sebi?

Stalo vam je više do mišljenja drugih nego do sebe? Evo kako biti vjeran sebi. Neki ljudi to zovu praćenje intuicije. Drugi to nazivaju vjerovanjem svojim instinktima ili slušanjem unutarnjeg glasa. Bez obzira kako to nazvali, ovaj prirodni osjećaj onoga što je najbolje za nas ili naše pravo ja iznenađujuće je točan. Međutim, funkcionira samo ako smo spremni to čuti.

Svatko od nas ima jedinstvenu vezu sa svojim pravim ja. Neki ljudi imaju jako blisku i pouzdanu vezu sa svojim unutarnjim glasom. Drugi to čuju samo kad uzmu vremena da uspore i poslušaju. Mnogi ljudi možda čak i ne shvaćaju da je tu i stvarno bi željeli da ga čuju, ali sva buka i brbljanje u njihovim mislima otežava im.

Kada zanemarimo svoje predosjećaje, često se obraćamo drugima za savjet ili da shvatimo tko smo zapravo. Kupujemo stvari kako bismo impresionirali ljude, postigli stvari kako bismo stekli njihovo poštovanje i stalo nam je do toga da živimo na otmjenim mjestima, vozimo cool automobile i imamo određeni imidž. Čak naglašavamo kako pravilno raditi jogu samo da bismo se osjećali prihvaćenima.

Na kraju smo poput hrčaka na beskrajnom kotaču, neprestano jureći najvećom brzinom kako bismo ispunili očekivanja drugih. Nijedna od tih stvari nije nužno loša ili pogrešna, pogotovo ako vas iskreno usrećuje ili je u skladu s vašim vlastitim vrijednostima.

Ali kada pokušavamo držati korak, uvijek završimo tako da zaostanemo kad god tražimo vanjsku potvrdu da dokažemo svoju vrijednost. Dakle, jednostavno morate odvojiti trenutak i razmisliti jesu li vam te stvari doista važne.

Ako uvijek pokušavate impresionirati ili tražite potvrdu od drugih, sigurno ćete naići na nevolje. Jednostavno nije održivo. Kao što je Lily Tomlin jednom rekla: “Čak i ako pobijediš, još uvijek si samo hrčak u kotaču.” To je recept za razočaranje, izgaranje i uvijek osjećaj da ne pripadate.

Bez obzira koliko stvari mislite da želite, doći će dan kada jednostavno nećete moći nastaviti. Pogledat ćete sve stvari za koje ste mislili da vas čine onim što jeste i zapitati se: “Za čim sam uopće jurila?” “Zašto sam okružena svim tim stvarima koje me niti ne zanimaju?” To je trenutak spoznaje koji pogađa u centar srca i tjera vas da shvatite da vam sve stvari za kojima ste jurili cijeli život zapravo nisu donijele duboku i potpunu sreću.