Dio 1. “Sve je počelo sa ženama”


“Ne dolazimo u Mettu kako bismo postale netko drugi. Dolazimo kako bismo se ponovno susrele sa sobom.”

Godinama kroz Mettu promatram žene koje dolaze na prostirku. Na prvi pogled razlikuju se po godinama, poslu, životnim pričama i iskustvu. Svaka nosi svoju priču. Ali gotovo sve sa sobom donose nešto zajedničko. Umor. Previše odgovornosti. Misli koje ne prestaju. Osjećaj da moraju biti jake, da moraju sve stići i da ne smiju posustati. Mnoge od njih više ni ne primjećuju koliko su se udaljile od vlastitog tijela i od sebe.

Dolaze zbog bolnih leđa, ukočenih ramena ili želje da se više kreću. No vrlo brzo postane jasno da ih na prostirku nije dovelo samo tijelo. Dovela ih je čežnja za mjestom na kojem će barem na trenutak moći odložiti sve uloge koje nose. Mjestom na kojem neće morati biti ničija mama, supruga, kći, zaposlenica ili ona koja uvijek sve drži pod kontrolom. Samo žena koja može udahnuti i biti ono što jest.

Zbog tih žena postoji Metta.

Nisam željela stvoriti još jedan yoga studio niti mjesto na kojem ćemo učiti savršeno izvoditi položaje. Željela sam stvoriti prostor u kojem će se žene osjećati sigurno. Prostor u kojem neće morati ništa dokazivati. Prostor u kojem će moći ponovno uspostaviti odnos sa sobom kroz pokret, dah, tišinu i svjesnu prisutnost.

Zato za mene Metta nije samo studio. Metta je prostor za iskustvo. Mjesto na kojem pokret nije cilj, nego način slušanja vlastitog tijela. Na kojem dah nije tehnika koju treba usavršiti, nego most koji nas vraća u sadašnji trenutak. Na kojem mindfulness nije još jedna obveza na popisu stvari koje moramo odraditi, nego način na koji učimo živjeti.

S vremenom sam shvatila da žene ne mijenja savršena asana. Ne mijenja ih ni još jedna informacija ili još jedna tehnika. Ono što ih mijenja jest iskustvo. Onaj tihi trenutak kada prvi put nakon dugo vremena osjete da ne moraju ništa popravljati na sebi. Kada prestanu voditi borbu s vlastitim tijelom. Kada osjete da su dovoljne upravo ovakve kakve jesu.

To je razlog zbog kojeg postoji Metta. Ne da žene postanu netko drugi, nego da se ponovno susretnu sa sobom.


Ponesi sa sobom

Ne moraš postati netko drugi. Dovoljno je da se ponovno susretneš sa sobom.

Robertina


NASTAVLJA SE DRUGI TJEDAN: Dio 2. – Kako smo se izgubile u stalnom “moram”